Poput klupka lepršave svile što ga vjetar uz zid valja
ona hoda kraj ograde staze Kensigtonskih vrtova,
umirući na mahoveona hoda kraj ograde staze Kensigtonskih vrtova,
u nekakvoj slabosti od osjetila.
Uokolo je svjetina,
prljavih, robusnih, neuništivih potomaka pukih siromaha.
Koji će naslijediti zemlju.
U njoj samoj leži kraj dobrog odgoja.
Čija je pečal istančana i neumjerena.
Željela bi da s nekim popriča
i naskoro je uplašena da ću ja
načiniti tu nesmotrenost.
Presložio sa engleskog za Hiperboreju Radomir D. Mitrić
Naslovna slika: Kensigtonski vrtovi, Džon Martin, 1815/1816.
